Uloga i važnosti džamije i džemata

Draga braćo i sestre moramo uvijek imati na umu i podsjećati se na ulogu i važnosti džamije i džemata.

*Ne zaboravimo da nas Allah dž.š. na Sudnjem danu neće pitati jesmo li osnovali fudbalski klub, naprimjer, ali će nas pitati jesmo li osnovali džemat i sagradili džamiju.

Džamija je bila i ostala najvažnija islamska institucija džemata. Samo ime koje se, u islamskim izvorima i tradiciji, koristi kao sinonim za džamiju – Bejtullah, što znači Allahova kuća, dovoljno govori o ulozi i značaju džamije u životu vjernika muslimana. U nju bi poslije kuće i radnog mjesta najčešće trebalo da navraćamo.

Poslanik islama, u toku Hidžre, prije nego i stigne do Medine, već po ulasku u predgrađe naselja Kuba, gradi džamiju. Čim se osjetio slobodnim od dominacije vlasti idolopoklonika iz Mekke on gradi džamiju. Ovaj potez je vrlo indikativan putokaz koji nam otkriva dalekosežnu ulogu džamije u oblikovanju zajednice koju je Allah dž.š. izabrao da vodi ljudski rod ka duhovnim, moralnim i društvenim promjenama do Posljednjeg dana.

Riječ džamija je arapskog porijekla i nastala je od korijena džeme’a, što znači: sastaviti, spojiti, skupiti, (po)staviti zajedno itd. U arapskom jeziku džamija se kaže el-džami’, a u bosanskom je, radi olakšanja prilikom izgovaranja, arapski ‘ajn (slovo kojeg inače nema u našem jeziku) pretvoren u slovo j pa je tako nastala riječ džamija.

Od istog korijena je nastala i riječ džemat (ar. džema’atun), u značenju: skup, zajednica, grupa, okupljenost.

6B583F4D-72AD-4422-98E8-D07159CF0E1C_mw1024_mh1024_s

Na nekoliko se mjesta u Kur’anu potcrtava značaj i prije svega duhovna uloga džamije. U suri Nur (24) se kaže: “U džamijama koje se Allahovom voljom podižu i u kojima se spominje Njegovo ime – hvale Njega, ujutro i navečer, ljudi koje kupovina i prodaja ne ometaju da Allaha spominju i koji molitvu obavljaju i milostinju udjeljuju, i koji strepe od Dana u kom će srca i pogledi biti uznemireni, da bi ih Allah lijepom nagradom za djela njihova nagradio i da bi im od dobrote Svoje i više dao. A Allah daje kome hoće, bez računa.“

U Kur’anu časnom, u tri ajeta, spominju se džamije uz Uzvišeno Božije Ime – Allah, a ti ajeti su sljedeći: “Džamije su Allaha radi, i ne molite se, pored Allaha, nikome!“[1] “Allahove džamije grade i održavaju oni koji u Allaha i u onaj svijet vjeruju i koji namaz obavljaju i zekat daju i koji se nikoga osim Allaha ne boje; oni su, nadati se je, na pravom putu.“[2] “Ima li većeg nasilnika od onoga koji brani da se u Allahovim džamijama ime Njegovo spominje i koji radi na tome da se oni poruše? Takvi bi trebalo da u njih samo sa strahom ulaze. Na ovom svijetu doživjeće sramotu, a na onom svijetu patnju veliku!“[3]

Posebno su dojmljivi hadisi Allahovog Poslanika, a.s., u kojima on govori o džamijama. U tim hadisima se izražava važnost izgradnje džamija, njihovog održavanja i obavljanja zajedničkog namaza u njima. Navest ćemo neke od njih:

“Ko sagradi džamiju radi Allaha (postizanja Njegovog zadovoljstva), Allah će njemu sagraditi kuću u Džennetu.“[4]

“Ko se kod svoje kuće očisti a zatim ode u jednu od džamija da obavi jedan od Allahovih farzova, jednim korakom mu se oprašta grijeh a drugim podiže stepen.“[5]

“Kad god neko ode u džamiju – jutrom ili naveče – Allah mu pripremi mjesto u Džennetu, koliko god puta ode ujutro i naveče.“[6]

“Namaz obavljen zajednički (u džematu) je vredniji od namaza pojedinca za dvadeset sedam puta.“[7]

“Ko uzme abdest i ode u džamiju, on je Allahu zijaret učinio, a obaveza onoga kome je zijaret učinjen je da počasti onoga koji ga je posjetio!“[8]

“Sedam vrsta ljudi će biti u Allahovom hladu na dan kada nikakvog drugog hlada – osim Njegovog – neće biti: pravedan vladar, mladić koji odraste u pokornosti Allahu, osoba čije je srce stalno vezano za džamiju, prijatelji koji se vole isključivo u ime Allaha, sastaju se i razilaze samo s ciljem postizanja Njegovog zadovoljstva, čovjek kojega lijepa i ugledna žena pozove na blud, a on kaže: ‘Ne, ja se bojim Allaha!’, čovjek koji udjeljuje sadaku tako da mu ljevica ne zna šta mu je udijelila desnica i čovjek koji se sjeti Allaha u samoći pa mu oko zasuzi!“[9]

Poruka navedenih hadisa je sasvim jasna: Poslanik, a.s., je nastojao kod svojih sljedbenika razviti ljubav prema džamiji, koja je svjetionik islama i mjesto za podizanje čovjeka.

Gledano kroz historiju, džamija je bila centar iz kojeg se dijelila materijalna pomoć (zekat i sadaka). Ona je služila i kao prihvatilište za beskućnike i kao dom u kojem su zbrinjavani stariji i iznemogli. Sadašnja uloga džamije je unekoliko ograničena s obzirom na postojanje drugih institucija koje su preuzele mnoge funkcije koje je džamija obavljala u prošlosti. Džamija kao institucija je u proteklih 20 godina doživjela mnoge nasrtaje, koji su išli za tim da džamiju svedu na mjesto pukog obredoslovlja, a džematliju na pasivnog pobožnjaka. To se događalo usljed invazije nemuslimanskog načina mišljenja. Na nama je da džamiji vratimo onu ulogu koju su imali za vrijeme zlatnog doba islama. Ne smijemo odustati od misije islama, koja je vječna, zbog poteškoća na tom putu koje su prolazne. I ne zaboravimo da nema kvalitetne misije islama bez dobro organiziranog džemata na čelu sa kompetentnim imamom i odanim suradnicima. A poteškoće na tom putu, što su teže – naše nagrade i sevabi sve su veći. A poteškoća će uvijek biti, jer šejtanu je najteže kada pojedinac stane na namaz, a raspada se od žalosti i bijesa kada taj namaz obavlja u džematu.

Izvor: rijaset.ba

Subscribe
Notify of
guest
0 Comments
Inline Feedbacks
View all comments